Ne krenu li ti suze radosnice kad vidiš ovo?!

Čuo sam da ljudi ne vole biti testeri jer ne mogu nakon nekog obavljenog posla pokazati prstom (mišem?) u aplikaciju i reći: "Ovo sam JA napravio!"

Naravno, čovjek ne voli raditi a da ne vidi nikakve rezultate poslije rada, a posao testera se čini baš takvim.
Kad završiš sa poslom (pronađeš greške i programeri ih poprave), sve radi kako spada, i jedino što možeš pričati unucima je nešto kao ovo.

-- priča djede testera --

(vatra u kaminu, sjediš u fotelji, 1 do 19 unučica i unuka sjedi ti u krilu, na kauču, na na jastucima na podu i gleda u tebe kako samo mala djeca znaju)
djeda tester: Sjećam se, bilo je to davne 2005. Baš smo počeli raditi "tu i tu" aplikaciju. Prijavim se za rad, i već na početnoj stranici me čeka velika "zvjerka"...

-- kraj --

Problem je u tome što tvoj susjed, djeda programer, sad priča slične priče svojoj unučadi, ali im uz put pokazuje programe koje je radio (samo zato si je kupio onaj veliki monitor kojeg je stavio na zid nasuprot prozoru koji gleda baš prema tvojoj kući, tako da i ti vidiš što im pokazuje).
Završiš sa pričom, iziđu se van igrati i tvoja i susjedova unučad, i onda se tvoji vrate kući i pitaju te: "Djeda, možeš i ti nama pokazati što si radio, kao što susjedima pokazuje njihov djeda?"
A ti nemaš što pokazati. Jedino se možeš nagnuti na ogradu i tražiti greške u njegovom travnjaku, jer, budimo iskreni, ipak si u tome najbolji.

Ali, obriši suze. Ima načina da doskočiš tom djedi programeru:

  1. Fotoaparatom slikaš ekran svaki put kad nađeš grešku u aplikaciji koju je on radio, lijepiš slike u svoju testersku bilježnicu Bug Hunter's Journal, crvenim markerom označavaš greške, i naravno dodaš koji sočni komentar krupnim slovima (ne zaboravi, s vremenom će ti vid oslabiti).
  2. Fotoaparat zamijeniš tipkom Print Scrn, pa onda u Paintu (vidio sam da je to prevedeno Bojanje, kako slatko) radiš crvene krugove oko grešaka. Sočni komentari kako je nešto zabrljao obavezni (ne zaboravi staviti veliki font, tako da možeš čitati i kad ti suze radosnice smoče naočale).
  3. Za one još spretnije, vidio sam da se mogu snimiti i filmići na kojima se jasno vidi greška. Ah, taj slatki napredak tehnologije...
  4. Bug tracking software (nisam još smislio neki zgodan prijevod). Njega ću opisati malo detaljnije.

Kad sam došao na ovaj posao, pokazali su mi FogBugz, aplikaciju koja služi za praćenje hrpe malih zadataka pri razvoju aplikacije (to smo kupili, mada sad kad pričamo, mogli smo tako nešto i mi napraviti). Po mom iskustvu, to su uglavnom greške, ali nađe se i pokoje pitanje i prijedlog nove funkcionalnosti.

Zadnji zadatak je prijavljen jučer (dan je tek počeo), ima broj 1536, naravno da je riječ o grešci, i da, ja sam ga prijavio.
Otvorenih 463, zatvorenih 1068, 1531 sveukupno. Bit će da je ovih pet koji nedostaju obrisano (iako ne znam kako se to radi - izgleda da se neki programer potrudio ručno ih izbrisati iz baze, samo da ih više ne gleda).
Grešaka 1087, prijedloga funkcionalnosti 339, pitanja 105 (kao što sam rekao, uglavnom greške)
1004 slučaja sam osobno otvorio, i 350 ih još nije riješeno.

Što to znači za mene kao testera? Kako me ova statistika može potaknuti? Testirao sam četiri aplikacije. U njima bi sad bilo 654 problema više da mene nije bilo (a bit će ih još manje kad riješe ove preostale).

Zar to nije poticaj za rad?!

(Da završim priču o djedi testeru. Moj favorit za stare dane su filmići o tome kako rušim aplikaciju djede programera. Možeš ih puštati unucima umjesto crtića pred spavanje.)