Đžogljavko pozira na svom omiljenom mjestu - ispred prozora sa greškom.

Napravim hrpu testova, dam ih mom izmišljenom prijatelju Đžogljavku da ih izvrti (za one koji su se tek sad uključili u naš program, Đžogljavko živi u mom računalu), pa popravim greške, pa dam popravljene testove Đžogljavku, pa napravim još testova, pa ih dam Đžogljavku, pa popravim greške... (čini mi se da sam se počeo ponavljati)

Za vrijeme dok Đžogljavko vrti testove, uživam čitajući blogove drugih testera (jer testovi znaju trajati, a već mi je dosadilo gledati stalno iste stvari na ekranu, ionako Đžogljavko sad brine da ne krene nešto krivo). Kad, vidi čuda, nešto krene krivo.

Đžogljavko: Baš sam vrtio test "odgovori na diskusiju" i htio sam dodati prilog (kako si insistirao), ali ne mogu naći datoteku koju si rekao da priložim.
Ja: Hmmm... Ček sekundu.
Ja: (malo kasnije, nakon malo detektivskog posla) Stvarno, rekao sam ti da priložiš baš tu datoteku, ali sam je zaboravio napraviti.

I tako napravim tu datoteku, kliknem OK u prozoru s greškom da više ne gledam Đžogljavka kako mi se smije, i vidim da je "Choose file" prozor još uvijek otvoren. Odaberem datoteku koju sam upravo napravio i skužim da je Watir u pozadini cijelo vrijeme čekao.

Naime, Watir ne imitira preglednik kad testira web stranice, on stvarno otvori Internet Explorer (IE) i govori mu da klikće okolo i provjerava sadrže li otvorene stranice ono što bi trebale (na primjer neki tekst). Budući da IE prekida svaki posao kad ne može naći datoteku za prilog, tako je i Watir čekao sve dok je ja nisam ručno odabrao.

Test se nakon toga nastavio i prošao je bez problema, tako da nisam morao više gledati Đžogljavkovo cerenje ispred poruke o grešci. Naravno, mogao sam i nastaviti čitati dogodovštine i razmišljanja kolega iz struke.