Našao sam grešku! Što sad?

Budiš se. Još jedno maglovito, prohladno jesenje jutro. Tvoj vjerni kućni ljubimac Čarapko ti već skače po krevetu. Gladan je. Da bi prehranio njega, ali i sebe, moraš opet u lov. Jer jedino što može utažiti njegovu i tvoju glad je meso tek ubijene greške.

Navlačiš na sebe kožu greške koja je zadnja završila na tvom tanjuru. Izgledajući kao greška, lakše ćeš im se prikrasti. Smrad raspadajuće kože će prikriti tvoj miris. Krećeš u obližnju šumu. Lokalno stanovništvo je zove Aplikacija. Čarapko, tvoj vjerni pratilac, već njuška okolo.

Ovaj put imaš sreće. Vidiš krdo grešaka. Čarapko ih potjera u trk, a ti odvajaš najslabiju jedinku iz krda i bacaš se na nju. Nakon par sekundi, ulovljena je.

Vraćaš se nazad iz sanjarenja i spremaš Čarapka u džep. Ti ne ubijaš greške. Ti ih samo hvataš. Programeri ubijaju greške.

Sad imaš grešku. Ali još nije mrtva. Nekad prođe podosta vremena dok programer ne ubije baš tu grešku. Kako možeš biti siguran da se neće zaboraviti na nju? Ako zaboraviš na nju, to znači da je ovaj lov bio uzaludan. Čarapku bi slomio srce. Znaš da ne možeš gledati njegove suze.

Slanje pisma programeru nije baš korisno. Pismo se uvijek može izgubiti.
Vidio sam da ljudi rade popise grešaka u Excelu. Iako se jako volim služiti tim programom, za ovu svrhu se nije pokazao kao najbolje rješenje.
Neka tradicionalna rješenja, poput pisanja na ploči ili papiru, mogu biti korisna samo za manji broj grešaka.

Testirao sam aplikacije koje nikad nisu bile sustavno tesirane, a koristile su se godinama. Kad sam ih počeo testirati, nalazio sam i po više desetaka grešaka dnevno. Mogu zamisliti izraz lica programera koji u svom sandučiću ugleda petesetak pisama, ili još bolje, ploču išaranu mojim divnim rukopisom.

Kako bi bili sigurni da se niti jedna greška neće zagubiti, mi koristimo FogBugz. Vrlo je jednostavan za upotrebu i jedan od najkorisnijih alata kojima se služim.

Više o njemu, uskoro.